Deca jurcaju i znoje se oko mene.
Child friendly hotel.
“Pi – šo- onja, ovo mesto mi se ne svijda, niko se ne smije…”
To urla klinac od pet godina.
Deluje mi poznato.
Beogradjanin.
Paja.
Išao je sa Evom u školicu.
Ne sećaju se jedno drugog.
Zovem ga: “Pišonja, dodji…”
On jurca kroz masu dece, razbacuje klince oko sebe.
Klinci padaju i klibere se…
Treći klinac uleće: “Nije on Pišonja!”
Pišonja, tj. Pavle ga gura u stranu, kezi se znojav i predstavlja ga: “To je Žuga, on se zove Maksim”.
“Jel ti to brat?”
“Ne, to mi je drugar odavde, on je iz Zagreba, ja sam iz Beograda”.
Maksim ima flaster na bradi.
Polupao je bradu negde usput.
Pravi Žuga. Niži od Pišonje za glavu.
Paja otrčava na mrežu.
Maše rukama i nabija glavu u mrežu od konopca.
Onda dolazi devojčica Lola.
Kaže da su ona i njena dva brata slomili tati ledja.
Priča to mekanim glasom.
Mazno.
Kao balerina da mi objašnjava.
Skakli su mu po ledjima i ona je imala zanokticu i tako dalje.
Tati su pukla ledja.
Mislim se u sebi: “Draga Lola, skakanje je u pitanju, ne zanokotica.”
Ona se smejulji i trudi se da ostane balerina u haosu od dece koja jurcaju okolo.
Onda dolazi treći ortak od Pišonje i Žuge.
Pišonja i Žuga kažu da se on zove Lepi.
Ja se pitam otkud sad to…
“…su pamtili dobro, šta im je te večeli, govolio Lepi… Mole je plovod, mole su koke…”
To je taj deo.
To je taj Lepi.
Meni Žuga kaže da sam ja Vepi.
Sad sam i ja deo ekipe.
Pišonja, Žuga, Lepi i Vepi tata Feksi.
Sve vreme mi ostala deca diraju dredove.
Njih dvadesetak.
Pišonja prilazi opet kroz masu.
“Gde su Koke?”
Gleda me kao da je sa Dorćola.
I kao da zaista očekuje odgovor.
A Žuga dobacuje… “I da je svaku noć, drugu jebavo…”
Živela SFRJ.
Klinci…
Pet godina…
Gledam ćerke.
Nije mi svejedno.
Darija treska lika u stomak dok se okreće.
Ovaj skiči.
Lakše mi je.
Onda peti klinac dobacuje iz četvrtog plana, sa Bosanskim naglaskom: “Ukrao sam autobus, upadajte…”
I njemu su matorci pustali Zabranjeno Pušenje…
Rok en Roll Yugoslavia kids.
Dok odlazim Žuga dobacuje: “Sutra ću da ukladem tli autobusa, dodji i sutla…”
“Hoću Žuga, obećavam…”
Sa ljubavlju iz Rovinja.
Stroy by Celisvet
P.S. Hvala mami Jovani na slici naseg druga Pavla, poznatijeg kao Pisonja 😉